U posljednjih nekoliko desetljeća došlo je do značajnog porasta upotrebe prirodnih filmskih materijala i premaza na bazi polimera u ambalaži koja se koristi u prehrambenoj industriji za zaštitu hrane od vanjskog onečišćenja i za sprečavanje kvarenja i sigurnosti širenjem roka trajanja i održavanja kvalitete.
Pored potražnje potrošača, pojavili su se razni biopolimeri iz poljoprivrednog industrijskog otpada i obnovljivih jeftinih prirodnih resursa koji su zamijenili plastično pakiranje na bazi nafte.
Upotreba biopolimera (posebno želatine) u pakiranju visoko pokvarljivih namirnica poput mesa i ribe temelji se na specifičnim karakteristikama kao što su troškovi, dostupnost, funkcionalna svojstva, mehanička i optička svojstva, otpornost na protok zraka, strukturna otpornost na vodu i mikroorganizme i prihvatljivost osjetljivosti.
U ovom radu pregledavaju se nedavni napredak u tankim filmovima i premazima na bazi želatine, uključujući sastav i svojstva, te novi trendovi istraživanja za različite primjene hrane.
Želatin je prirodno topiv protein koji karakteriziran nepostojanjem mirisa i slučajnim konfiguracijom polipeptidnih lanaca u vodenoj otopini.
Dobiva se djelomičnom hidrolizom kolagena;
Fibrin se nalazi uglavnom u određenim dijelovima kralježnjaka i beskralješnjaka, poput kostiju, kože, vezivnog tkiva i tetiva;
Želatini se mogu podijeliti u dvije vrste, ovisno o metodi obrade: želatin iz svinjske kože često se naziva tipa A, dok se želatina iz goveđe kože ili svinjske kože i kosti naziva tip B.
Osnovna fizikalno -kemijska svojstva, poput topljivosti, parametara sastava, boje, transparentnosti, mirisa i mirisa, glavna su svojstva koja najbolje određuju ukupnu komercijalnu kvalitetu želatine.
Slično tome, snagu i viskoznost gelacije trebaju se smatrati najvažnijim fizičkim svojstvima, jer mogu utjecati na kvalitetu želatine i na potencijalne primjene.
Osim toga, želatina se može proizvesti u obliku praha ili granula.
Stoga se u hrani, pakiranju, farmaceutskoj, kozmetičkoj, kozmetičkoj i fotografskoj industriji može dobiti širok raspon krajnjih primjena i primjena.
Konkretno, želatin se u prehrambenoj industriji koristi za želatinu, stabilizaciju, organiziranje i emulgiranje pekara, pića, slastičarskih proizvoda i mliječnih proizvoda.
Međutim, ograničena toplinska stabilnost i mehanička svojstva želatina, posebno tijekom obrade, ograničavaju njegove potencijalne primjene.
